– RADISAVLJEVIĆA VODENICA –

Radisavljevića vodenica na reci Ljig najveća je od nekadašnjih osam vodenica na toku reke od varošice Ljig do Kadine Luke i poslednja je u funkciji.

Ne zna se tačno kada je podignuta, ali po usmenom predanju postojala je još za vreme Turske vladavine kada je u vlasništu bila nekoga turskog bega ili age. Ne postoje pouzdani podaci odkada je ova vodenica u posedu porodice Radisavljević, ali se predpostavlja da svoj red u ovoj vodeni imaju veću periodu od izbijanja Drugog srpskog ustanka i dobijanja Hatišerifa, kadaova vodenica, kao i sve vodenice toga doba, koje su bile u Turskom vlasništvu, biva dodeljena i podeljena između viđenijih  ustanika da bi nešto kasnije bile prodate bogatijim porodicama  koje su najčešće uzimali vodenice u ortakluk, svaka od njih dobijajući određen deo u zavisnosti od dela sa kojim je učestvovala u kupovini…

Prvi pisani i pouzdani tragovi o postojanju vodenice datiraju iz 1882 godine. U tom dokumentu se navodi da je Marko Radisavljević za 36 dukata Cesarskih, zajedno sa odgovarajućim delom vodeničkog placa, dokupio deo vodeničkog reda od Joksima Todorovića iz Gukoša. Predpostavlja se da je to bilo 14 dana u ciklucu od 35 dana. Tako da je tada u  vlasnistvu porodice Radisavljević bilo ukupno 21 dan vodeničkog reda.

Bez obzira što se vremenom broj redovnika u vodenici menjao, broj dana porodice Radisavljević je ostao isti do danas. Vodenica je kroz vreme više puta obnavljana. Današnji izgled ima od 1928 godine, kada je po planu inžinjera Nikole Mirkova, koji je u to vreme radio plan za regulaciju toka reke Ljig, postojećem izgledu dodata soba za vodeničara i postavljeni su tri kamena za mlevenje žitarica.

Na originalnom planu iz te godine stoji: „Vodenica Vasilija Radisavljevića i ortaka na reci Ljig, opština Brančićka, srez Kaćerski“. Poslednju rekonstrukciju vodenica je imala početkom devedesetih godina XX veka, kada je obnovljen krov, očišćen je jaz i vodenica osposobljena za rad.

Trenutnutno u vodenici rade dva kamena, treći nije u funkciji. Vodenica melje sve vrste žitarica na tradicionalni način, snagom vode, a najviše se melju beli kukuruz i pšenica.

Pored ovih žitarica u vodenici se melju još i žuti kukuruz, ječam, raž, a u poslednje vreme sve više i heljda. Zanimljivo je da su za vreme Drugog svetskkog rata Nemci u njoj mleli pasulj.

Danas se u vodenici mogu kupiti sve vrste integralnog brašna…